HPD GRABOVICA Od proljeća do zime u jednom danu: uspon na Bukovac (1262 m

Neretvanski.net 2 sata ago 2 min read

U skladu s godišnjim planom aktivnosti, planinari HPD Grabovica protekle su nedjelje, 22. ožujka 2026., pohodili Bukovac (1262 m), jedan od najljepših predjela Biokova. Iako je kalendar nagovještavao proljeće u punom zamahu, priroda je imala drugačije planove – izletnike je dočekao oblačan, gotovo zimski dan, s vrhovima Zec i Šćirovac prekrivenima snježnim pokrivačem, piše Josip Čupić na objavi HPD Grabovice.

Okupljanje je započelo u Gornjim Brelima, gdje se skupilo 15 planinara pristiglih s raznih strana. Hodnja je krenula laganim tempom, prema planu, uz obnovljenu crkvicu Gospe od Zdravlja, a zatim dalje tematskom stazom kroz šumu. Nakon otprilike sat vremena hoda stigli su do crkve sv. Nikole, smještene na isturenom grebenu i okružene starim grobnim pločama. Taj sakralni ambijent dodatno naglašava mističnost i ljepotu same planine.

Uspon se nastavio preko sipara, gdje staza postaje strmija i vodi kroz borovu šumu bogate i raznolike vegetacije. Uz dominantne borove, planinari su primijetili i divlju lozu koja se penje uz stabla – tihi podsjetnik na nekadašnje vinograde koji su ovdje postojali u davnim vremenima.

Dolaskom do planinarske kuće Bukovac, teren se mijenja – staza postaje zemljana, prekrivena polegnutom travom pod snijegom, a vidljivi tragovi divljih svinja svjedoče o njihovoj aktivnosti na tom području. Dok se iznad njih čuo zvuk vjetra, oko planinara je vladala tišina koju je dodatno upotpunio početak laganog snijega, stvarajući gotovo nestvaran ugođaj.

U dobrom raspoloženju, uz šale i anegdote koje je podijelio jedan od sudionika, grupa je postupno stigla do samog vrha. Hladnoća je bila izraženija od vjetra, no pogled je bio nagrada – s jedne strane otoci, a s druge snježna kruna biokovskih vrhova.

Na povratku su zastali na travnatoj padini kako bi se odmorili i ručali, susrećući pritom i druge planinarske grupe. Poseban trenutak dogodio se pri silasku kroz šumu i sipar, kada su ugledali divokozu koja ih je oduševila svojom spretnošću i elegancijom dok se kretala niz strmu liticu.

Po povratku u Gornja Brela, izletnici su se uputili na kavu u Zadvarje. Impresivne kamene kuće ovog mjesta svjedoče o nekadašnjem bogatstvu i životu, a njegova atmosfera podsjetila je sudionike na stihove Arsena Dedića i njegovu pjesmu “Posljednji tango u Đevrskama”.

Još jedna uspješna planinarska avantura završila je u dobrom raspoloženju i zajedništvu, uz zahvalnost svim sudionicima i najavu novih susreta na stazama.